LEI kod i EMIR

Tržište derivata u Europi strogo je regulirano. Od 2012. godine Uredba o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR) zahtijeva da sve strane u transakcijama derivatima prijavljuju svoje trgovine. Jedan od temeljnih uvjeta tog sustava je valjan LEI kod. Ako vaša tvrtka ulazi u ugovore o derivatima, bilo da se radi o valutnim swapovima, kamatnim swapovima, futures ugovorima ili sličnim instrumentima, EMIR se na vas primjenjuje bez obzira jeste li financijska institucija ili obično poduzeće. Uredba je namjerno široko definirana. Nakon financijske krize 2008. godine regulatori u zemljama G20 dogovorili su se da tržišta derivata trebaju znatno veću transparentnost. EMIR je bio odgovor EU-a na tu obvezu.

Što je EMIR i što zahtijeva

EU je usvojio EMIR 2012. godine s ciljem povećanja transparentnosti na europskom tržištu derivata i smanjenja sistemskog rizika. Financijska kriza 2008. godine otkrila je ozbiljne slabosti tržišta derivata. Transakcije je bilo teško pratiti, a regulatori su imali malu uvid u to tko kome što duguje. Kada su veće institucije počele propadati, nitko nije imao jasnu sliku o tome koliko su rizici zapravo bili međusobno povezani. EMIR je bio izravan odgovor na to. Uredba nameće tri glavne obveze. Prvo, sve strane moraju prijaviti svoje transakcije derivatima u trgovinski repozitorij koji je priznala ESMA. Ti repozitoriji centraliziraju podatke tako da regulatori mogu u stvarnom vremenu pratiti tržišnu aktivnost i identificirati sistemski rizik. Drugo, standardizirani izvanberzovni (OTC) derivati moraju proći kroz centralni kliring. Središnja druga ugovorna strana stupa između dvije strane transakcije, smanjujući rizik da propast jedne strane povuče i drugu. Treće, ugovorne strane moraju ispuniti zahtjeve za smanjenje rizika za ugovore koji se ne kliriraju centralno, uključujući pravovremenu potvrdu transakcija i razmjenu kolaterala. EMIR razlikuje dvije vrste ugovornih strana. Financijske ugovorne strane uključuju banke, investicijska društva, osiguravajuća društva, mirovinske fondove i alternativne investicijske fondove. Nefinancijske ugovorne strane su svi ostali pravni subjekti osnovani u EU-u koji ulaze u transakcije derivatima. To znači da EMIR obuhvaća mnogo više od financijskog sektora. Energetske tvrtke, proizvođači, poljoprivredna poduzeća i izvoznici koji koriste derivate za zaštitu od valutnog ili kamatnog rizika svi su obuhvaćeni. Njemački proizvođač automobila koji koristi valutne forwarde za fiksiranje tečaja na prihode u američkim dolarima nefinancijska je ugovorna strana prema EMIR-u. Isto vrijedi za finsku tvornicu papira koja se zaštićuje od kolebanja cijena električne energije putem robnih derivata.

LEI kod i EMIR izvještavanje

Sustav EMIR izvještavanja temelji se na LEI kodu. Svaka strana u transakciji treba valjan LEI kod prije nego što se transakcija može prijaviti u trgovinski repozitorij. Bez njega izvješće se ne može dovršiti i ugovorna strana krši svoju obvezu izvještavanja. LEI, ili identifikator pravne osobe, alfanumerički je kod od 20 znakova koji jedinstveno identificira pravnu osobu u financijskim transakcijama širom svijeta. Razvijen je slijedom istih obveza skupine G20 koje su dovele do EMIR-a, a od tada je postao globalni standard za identifikaciju subjekata u financijskoj regulativi. ESMA zahtijeva da ugovorne strane koriste LEI kodove za identifikaciju sebe i svojih ugovornih strana u svim EMIR izvješćima. U Hrvatskoj je za nadzor primjene EMIR-a nadležna Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), koja jasno ističe: subjekti bez LEI koda moraju odmah podnijeti zahtjev za njegovo izdavanje ako imaju obvezu izvještavanja prema članku 9. EMIR-a. Trgovanje bez valjanog LEI koda predstavlja prekršaj i može dovesti do postupka izricanja kazne. Isto načelo vrijedi u svim državama članicama EU-a, gdje su za provedbu u svojim jurisdikcijama nadležna nacionalna tijela. Jedan važan detalj odnosi se na manje nefinancijske ugovorne strane. One ne prijavljuju transakcije uvijek same. Kada mala nefinancijska ugovorna strana trguje s financijskom ugovornom stranom, financijska ugovorna strana preuzima obvezu izvještavanja u njezino ime. Ali financijskoj ugovornoj strani i dalje je potreban LEI kod nefinancijske ugovorne strane za dovršetak izvješća. To znači da se obveza posjedovanja valjanog LEI koda odnosi na obje strane, bez obzira na to tko stvarno podnosi izvješće. LEI kod mora ostati i aktivan. LEI kod koji nije obnovljen ističe i postaje nevažeći. Istekli LEI kod stvara točno isti problem kod izvještavanja kao da LEI kod uopće ne postoji. Financijske ugovorne strane redovito provjeravaju status LEI koda svojih klijenata prije prihvaćanja transakcija, a istekli kod može odgoditi ili blokirati transakcije.

Što se promijenilo 2024. godine

EMIR je 2024. godine prošao kroz značajnu reformu. EMIR REFIT revidirao je tehnički okvir za izvještavanje, a nova pravila primjenjuju se od 29. travnja 2024. Promjene su bile znatne. Broj polja podataka za izvještavanje porastao je s 129 na 203. Ugovorne strane sada moraju podnositi izvješća u formatu ISO 20022 XML, istom standardu koji je temelj međunarodnog sustava platnih poruka i koji se sve više ugrađuje u financijsku tržišnu infrastrukturu u Europi i svijetu. Prelazak na ISO 20022 značajan je i izvan tehničkih detalja. On odražava širu tendenciju standardizacije i strojno čitljivih podataka u financijskoj regulativi. LEI kod je u središtu tog nastojanja. Kada je svaki subjekt u transakciji identificiran istim globalno prepoznatim kodom, regulatori mogu agregirati podatke preko tržišta, jurisdikcija i klasa imovine bez ručnog usklađivanja. EMIR 3 stupio je na snagu u prosincu 2024. godine. Uveo je nove zahtjeve u vezi s aktivnim računima za kliring kod središnjih drugih ugovornih strana ovlaštenih u EU-u, s ciljem smanjenja ovisnosti tržišta EU-a o infrastrukturi za kliring smještenoj izvan EU-a. Također je donio ažurirana pravila kategorizacije ugovornih strana i promjene uvjeta za izuzeća unutar grupe. Te promjene prije svega utječu na veće financijske ugovorne strane. Ali one signaliziraju jasan smjer: regulatorni okvir za derivate u Europi nastavlja se razvijati, a zahtjevi vezani za kvalitetu podataka, identifikaciju subjekata i infrastrukturu za kliring postaju stroži, ne blaži.

EMIR, MiCA i širi regulatorni okvir

EMIR nije jedini takav propis. U europskoj financijskoj regulativi LEI kod postao je zajednička nit koja povezuje različite regulatorne okvire. Uredba o tržištima kripto-imovine (MiCA) zahtijeva od pružatelja usluga povezanih s kripto-imovinom da u svoj bijeli papir i u postupak ovlaštenja uključe valjan LEI kod. ISO 20022 ugrađuje LEI identifikaciju u prekogranične platne poruke. EMIR ga zahtijeva za izvještavanje o derivatima. MiFID II ga zahtijeva za izvještavanje o transakcijama na tržištima vrijednosnih papira. Identifikator je u svakom slučaju isti. Jedan LEI kod funkcionira u svima njima. Ta konvergencija nije slučajna. Regulatori su dosljedno birali LEI kao identifikator subjekata jer je globalan, standardiziran, javno provjerljiv i održava ga mreža akreditiranih izdavatelja koji djeluju pod nadzorom GLEIF-a. Za svaku tvrtku koja djeluje na reguliranim tržištima, posjedovanje valjanog i ažurnog LEI koda više nije nišni zahtjev usklađenosti. To je temeljna infrastruktura.

Na koga se EMIR primjenjuje

EMIR se primjenjuje na sve pravne osobe osnovane u EU-u koje ulaze u transakcije derivatima. To uključuje i financijske institucije i obična poduzeća. Opseg je širi nego što mnoge tvrtke shvaćaju. Proizvođač koji se zaštićuje od valutne izloženosti na izvoznim ugovorima obuhvaćen je propisom. Isto vrijedi za tvrtku za nekretnine s kreditom promjenjive kamatne stope koja koristi kamatni swap za pretvaranje varijabilnih otplata u fiksne. Zrakoplovna tvrtka koja se zaštićuje od troškova goriva putem robnih derivata također je obuhvaćena. Ako je instrument derivat i subjekt je osnovan u EU-u, EMIR se primjenjuje. Nefinancijske ugovorne strane dijele se u dvije skupine na temelju razmjera njihove aktivnosti s derivatima. One iznad praga za kliring podliježu strožim obvezama, uključujući obvezni centralni kliring za određene vrste ugovora. One ispod praga imaju blaže zahtjeve, pri čemu njihova financijska ugovorna strana često preuzima obvezu izvještavanja. Valjan LEI kod obvezan je za obje skupine. Ne postoji izuzeće od zahtjeva za identifikaciju na temelju veličine ili vrste ugovorne strane. Vrijedi napomenuti i da se EMIR u nekim okolnostima proteže i na subjekte izvan EU-a. Ako tvrtka izvan EU-a ulazi u transakciju derivatima putem podružnice u EU-u, ta transakcija spada u opseg EMIR-a. Zahtjev za LEI kodom slijedi u skladu s tim.

Kako dobiti LEI kod

Registracija LEI koda traje samo nekoliko minuta. Zahtjev traži osnovne podatke o pravnoj osobi, uključujući registrirani naziv, adresu i broj registracije tvrtke. Kod se izdaje gotovo trenutno i vrijedi godinu dana. Nakon toga, LEI kod treba obnoviti kako bi ostao aktivan. Istekli LEI kod postaje nevažeći. Za potrebe EMIR izvještavanja, istekli kod stvara isti problem kao i nepostojanje koda. Ugovorne strane i njihovi financijski partneri trebaju obnovu LEI koda tretirati kao redovitu godišnju zadaću, ništa različitu od obnove bilo koje druge potvrde o usklađenosti. Ako vaša tvrtka ulazi u transakcije derivatima i još nema valjan LEI kod, možete ga registrirati ovdje.